Trogodišnji magarac Teo iz Grubišnog Polja prošloga rujna preselio se u Sarvaš

Dalmatinka sa slavonskom adresom Mirjana Matković Lučenčić oduvijek je htjela imati magarca. I ispunila si je želju. Trogodišnji magarac Teo iz Grubišnog Polja prošloga rujna preselio se u Sarvaš.

“Obožavam te životinje. Zasad imamo samo Tea. Htjela sam ženku, ali trenutno nitko nešto bliže ju nije imao. Do mora mi je predaleko ići po magaricu, a od tamo su mi ponude jedino stizale“, priča nam Mirjana koja je prije nekoliko godina osječki stan zamijenila kućom u prigradskom naselju.

Njezino dvorište od 1.500 ‘kvadrata’ polako se puni životinjskim stanarima. U simbiozi žive pas Floki, mačići, koza Sofija i dva jarića, ali i magarac Teo. 

“Sofija je odlična. Svaki dan daje po 2,5 litre mlijeka od čega pravim sir, kolače. Sve samo za svoje potrebe“, govori nam vlasnica koja je imala i srebrne koke vijandote. A, što je bilo s njima?, pitamo je.

“Nešto se ušuljalo u dvorište…. Vjerojatno lasice”, nerado nam odgovara. Vjeruje kako se to ne bi dogodilo da je već tada imala Tea.

“Magarac je bolji čuvar nego pas. On odmah počne galamiti čim netko uđe u dvorište. Ništa mu ne može promaknuti“, kaže.

Sad traži magaricu primorsko-dinarske pasmine 

Nasmijana Mirjana tu ipak neće stati. Kroz gromoglasan smijeh kaže kako je tvrdoglava kao i njezin miljenik, pa ono što naumi, to i ostvari. Tako će u dvorište opet dovesti koke. Krenut će od početka.

“Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati. Magarica mi je ipak ono što najviše želim. Tražim mladu i to isključivo pasminu primorsko-dinarsku jer je takav i Teo, pa da budu par. Voljela bih i da imaju pulad. A hoću li se širiti u tom smislu, vidjet ćemo“, ne skriva svoje planove vlasnica kojoj nije problem zasukati rukave i raditi.

U vrtu je sama izradila povišene gredice koje je, kaže, sklepala od paleta i u njima će napraviti male plastenike. Planira posaditi povrće kako bi ga imala gotovo cijele godine. Ima marelice, šljive, trešnje, višnje. Od njih pravi kompot i pekmez. Ništa ne priprema s konzervansom i dodacima. 

“To je duži proces pripreme, ali barem znamo što jedemo“, kratko domeće dok nas provodi kroz svoje dvorište u kojem je glavna zvijezda i najveći radnik, ipak – Teo. 

“On voli red, mir. Bolji je i od trimera. Cijelo dvorište mi je obrstio, pa je sada i susjeda zamolila da ga dovedem kod nje na pašu da joj uglanca dvor“, kroz smijeh će, kako je u Sarvašu zovu, Mira. 

Kroz dvorište im prolaze često djeca koja žele vidjeti magarca. I dopušta im, ali samo pod jednim uvjetom, da ne galame jer Teo voli mir.